Hej ho ho!

Hej ho!
Nadam se da ste svi super i da se dobro zabavljate...?? (molim odgovore u komentarima!)
Ja sam odlično, sve je kod mene super... pa ću ja zato danas malo voditi monolog (odnosno pisati monolog) o mojoj zabrinutosti.

Slijedeće godine ću biti osmi razred, a sadašnji osmi razredi (najbolji su) će otići u srednju... ja ću biti jako jako jako ...
Bit će mi dosadno pod odmorima, neću gledati sve one super ljude svaki dan, više neću moći slušati o dogodovštinama kojih svakog dana što se osmih razreda tiče ima napretek... Bit ću u smjeni sa ovogodišnjim šestašima koji su, bez uvrede, kao mala djeca...
Bit će mi dosadno, više neću htjeti ići u školu! Sada još uvijek želim ići, jer ne želim propustiti priliku da s tim ljudima provedem još ova tri mjeseca koje ću sigurno pamtiti. Jer, ove godine sam, moram priznati, upoznala toliko novih ljudi, neke sam prije viđala na hodnicima i cesti i znala ih iz viđenja, ali sada sam s nekima od njih postala stvarno dobra frendica... Možda ću ja zapravo slijedeće godine kada oni odu još bolje upoznati svoju generaciju, kao što sam upoznala njih, ne znam zapravo hoće li to biti tako... ali sigurna sam da ću ih se uvijek sjećati... pogotovo nekih... koji su mi i najteže dane uvijek razvedrili... i sigurna sam da ću svakog dana kada uđem u školu slijedeće godine, svakog dana pomisliti na njih s tugom što ih više nema, ali ću također biti jako sretna što sam s tim ljudima provela ovu školsku godinu.

Ovo je posvećeno vama, dragi moji osmaši, svim mojim prijateljima. Nadam se da ćemo ostati prijatelji, stvarno se nadam! I sada dok ovo pišem zamišljam si kako će mi biti slijedeće godine. Nadam se da ću i ja faliti vama, ali da ću vam uvijek ostati u srcima kao što ćete vi sigurno meni!

Posvećeno:Mariji, Ani, Maji, Katarini, Viktoriji, Maxu, Robertu, Đeđi, Dokiću, Martini i ostalim ljudima iz osmog a kojih se sad ne mogu sjetit...
Suzani, Ani, Renati , Katarini , Josipi, Sari, Mateji , Danijeli, Albini, Sanji, Franjiću , Sviliću , Dramcu , Grgi , Luki 1 i 2, Cinci , Sarafu, Svenu, Dodi, Tujcu, Peruliću, Sedmaku i ostalim ljudima iz osmog b kojih se sad ne mogu sjetit...
Ivi , Jeleni , Ana Mariji , Petri, Katarini, Andrei, Luciji, Martinu, Šmidi, Bešenu, Mariji 1 i 2 i svima ostalima iz osmog ce kojih se ne mogu sjetit...
Luciji, Antoniji, Sofiji, Mireli, Marini, Mariji, Josipi, Oliveri, Bruni, Leu, Luki, Kochu i svim ostalima iz osmog d kojih se sad ne mogu sjetit...

Preksutra igramo s Makedonijom... Ljudi koje sam pitala dosad kako ćemo igrati (sve su bili dečki, cure s kojima se družim ne prate nogomet i ne znaju baš puno o njemu, ali ko im kriv, ne znaju što propuštaju!) su rekli da ćemo im isprašiti tur... i ja tako mislim, ipak smo Englesku namlatili s 2:0... Jako sam sad što jer ne igra Petrić, ne mogu vjerovat da ga dosad nitko nije pozvao u repku... ali neću o tome, jer dosad su nam izbornici bili svako triput gori od prethodnog... Ali sad je došo Bilić (jupi!!!) i sad sam ja very very happy zato što je nešto napravio od te naše reprezentacije... sad konačno igramo...

 Držim vam fige dečki prekosutra... svi smo uz vas... nisam kupila karte za utakmicu, al šta ćeš, takav je život...

Petriću, brzo nam se vrati!

Klasniću, želim da ti slijedeća operacija uspije i da ti tijelo prihvati novi bubreg!

Ja navijam za Barcelonu, ne znam zapravo zašto, ni zbog čega, ali to i nije bitno. Pa Barcelona ima neke od najboljih igrača na svijetu, Ronaldinho, Eto, Puyol, Deco...

 Evo nešto o mojoj Barci:

Najpoznatiji dio sportskog društva FC Barcelona je svakako nogometni klub, koji je jedan od najslavnijih nogometnih klubova.FC Barcelona je još poznata pod imenom Barça. Tradicionalni protivnici Barcelone su Real Madrid (najveći derbi), Espanyol (gradski suparnici), Valencia, Athletic Bilbao i Atletico Madrid. FC Barcelona je jedini nogometni klub koji je od uvođenja od europski kupova 1955., svake godine bio sudionik.Ove sezone Barcelona je 12 put sudionik lige prvaka dok je njen največi rival iz Madrida zaobilježio 11 nastupa.Nogometni klub Barcelona je nakon 107 godina bez sponzora na dresu prekinula tu tradiciju te će nositi natpis UNICEF.Barça će svake godine izdvojiti 1,5 mil eura za oboljenu djecu.Barcelona također ima sjajnu nogometnu školu ( La Masia ) iz koje su došli :Puyol,Motta,Xavi,Messi,Valdes, Guardiola,Iniesta.

Nogometni klub Barcelona je jedna od najtrofejnih klubova na svijetu.U trofejnim policama Barcelone se mogu vidjeti svi trofeji koji su se mogli osvojiti osim interkontinentalnog kupa.

 Uobičajena postava 2004./2005.

Tekst preuzet iz http://hr.wikipedia.org

A sada malo o..., pa, ne znam zapravo trebam li to pisati, ali evo, pisat ću ja o ljubavi. Evo prvo za sve zaljubljene, za sve koji više nemaju inspiracije, evo par ljubavnih porukica:

GDJE SAM? TRAZI ME..   AL ZASTO ME TRAZIS U TELEFONU? JA SAM U TVOM SRCU! VOLIM TE.... 
 

SVI GOVORE DA JE NAJLJEPSE U NEBESKOM RAJU, ALI JA SAM SIGURAN DA JE LJEPSE U TVOME ZAGRLJAJU! JA VOLIM SAMO TEBE I TO NEKA ZNAJU SVI, JER STAZAMA MOG ZIVOTA KORACAS SAMO TI!!!

KADA SKLOPIS OCI SVOJE JA CU DOCI ZLATO MOJE DA TE LJUBIM, MAZIM I CIJELE NOCI PAZIM, DA TE CUVAM OD SVIH ZALA, VOLIM TE SRECO MOJA MALA!!

Ja sam mali vrag sto pise unatrag, a ti malo veci pa procitaj sta ti zelim reci: ALAM OLADUB AJ ET MILOV ESIVJAN UTEJIVS AN!!

Svakog dana oni su tu kraj mene, uz mene, pokraj mene, iza mene, ispred mene...

Oni moji najdraži prijatelji. Njih obožavam, zato što me nasmijavaju, tješe me kad treba, uvijek su tu za mene, a neki se čak i dopisuju sa mnom kada im se ne da ali je meni jako dosadno pa trpe! Cura koja mi je ono naj naj najbolja prijateljica je Panda. Ona je zakon. Malo se previše smije, zapravo se stalno smije (ali to je možda i zato što je stalno negdje kraj mene a ja stalno govorim neke gluposti pa se kraj mene možeš nasmijati). Mi zajedno najviše rolamo, hehe! Uglavnom po jugu, tamo je super, ne možeš baš tako lako pasti, ali ja sam već profesionalac, pa ja više uopće ne padam!

Onda tu su i druge cure koje su tu uvijek kad ih ne treba, ali ih baš zato volim. Marina, Ana L., Sanja- one idu sa mnom u razred već dosta dosta godina i znaju mi svaku manu, ali još uvijek sam im super! Ma, i one su meni...

I šećer na kraju, moji prijatelji. Stvarno ih puno ima, ali najviše vremena provodim s Matijama (broj jedan i dva, al niti jedan nije manje važan!). Oni su moja dežurna smetala koja mi uvijek kažu ono što ne treba i koja mi uvijek jako jako dignu živce. Ali zato su i super. Tu je i Fran, kompjutor i nogomet-tako se on opisuje... I naravno Igor i Leon, dobri dečki s kojima u školu idem već 7. godinu...  I onaj zadnji, Ivan, koji ne ide sa mnom u razred, ali je super dečko (pa ne moraju svi super dečki ići u moj razred, to ne bi bilo pošteno). On je odlična osoba kad vam treba netko za dopisivanje, on uvijek odgovara... Ali neću ga sad reklamirat...

Pozdrav svim mojim prijateljima, pogotovo onima iz Istre koje nisam vidjela već 9 mjeseci!

I tako, i danas sam bila u školi. Moja škola je ustanova, zapravo to je roza ustanova s velikim prozorima koji imaju zelene okvire i velikim zelenim krovom. Moja škola je... hm, pa posebna je. To sigurno. Posebna je, a sad se vi vjerojatno pitate zašto. Nema problema, ja ću vam reći. Zbog ljudi koji su u njoj. Ima ih jako puno (osim u ono doba gripe, onaj prijelaz između prvog i drugog mjeseca, uh, tada nas ima manje od pola...), i oni su stvarno super. Doduše, nisu svi tako jako super, ali skoro svi su super. Poznam stvarno puno ljudi, najviše njih upoznala sam u školi (to je jedna od onih dobrih strana škole), i svakodnevno ih viđam i zapravo da nema njih bilo bi mi jako dosadno...

Danas se zapravo na satovima nije dogodilo nešto posebno zabavno, bilo je zanimljivo na glazbenom - nešto smo lupali tamburinima i zvečkama, ali su se svi izgubili, ipak je pjesma bila jako teška. Bilo je zanimljivo na velikom odmoru, zapravo bilo je dosta smiješno. Ah, taj moj 8.b... zapravo danas su glavni akteri bili dečki, ali to zapravo sad nije važno. Ti dečki su stvarno super (ako sad ovo čitate, nadam se da imate lice s velikim velikim osmijehom!), i danas su oni igrali nogomet. I onda je došla nastavnica pa su skrivali lopticu da im je ne bi uzela (na kraju i nije) i onda smo se mi tamo okupljeni jako jako dobro nasmijali... A, sjetila sam se. Bilo je zanimljivo i na satu TZK-a, radili smo gimnastiku. I to mi ide (dobro, većina stvari, ali i ne može se reći da je to baš neka prava gimnastika). Radili smo vježbe na parteru, stoj na rukama, leteći kolut (e, to je baš super, još kad netko padne glavom na loptu, onda se smijemo...), vježbe na karikama... i na kraju smo igrali nogomet. Posebno cure, a posebno dečki... Nama, curama, ide bolje! He-he!